prepjev

Prosuđivanjem svega pokušasmo domisliti Naš put do Njega   Nije nam uspjelo Ali, u trenutku kad smo odustali Raspleše se čvorovi što ih je umovanje uplelo   Pokazao nam se iz svoje milosti Otvorio nam tamo gdje smo morali stati Kako drukčije Bismo Ga i mogli znati     Razum nas je doveo do kapije…

Nastavi čitanje →

Rumi, prepjev

Kroz čitavu vječnost u kojoj vrijeme počiva Ljepota nam čudesnost otkriva svoju Na podlozi samotnoj ništavila nevještoga broju Ispred lica svojeg on zrcalo drži I svoju ljepotu on to samo gleda Pogledom što proniče, slatki plam što prži Prizor svaki-ikad ikom što je dano Znalac je i znano Vidjelac i viđeno Sebi se pokazuje i…

Nastavi čitanje →

Rumi, prepjev

  Ako želiš požnjeti Što vidljiva ti stvarnost pred očima napravi Nećeš moći ponijeti i bićeš joj najamnik   U skrivenom svijetu ako maštaš svoju sreću Istina tvog življenja proći će pored tebe U čekanju, skamen'će se nježno sjeme   Tmine želja takvih Nek’ rastjera svjetlost Ono za čim duša čezne Ljubavna je zbunjenost

Nastavi čitanje →

Rumi, prepjev

U tvom srcu svijeća čeka Da ju neko upali U duši ti-praznina neka Svemiri bi u nju stali Osjećaš kako te poluti ta rijeka Snagom pomamljenja proljetnog Razara te, dok svijeća čeka Razdvojenost od Voljenog Pozovi Ga, neka te ispuni U novom rođenju Zagrli vatru, jezičke slatke boli Ljubav Dolazi po svom nahođenju Čežnja za…

Nastavi čitanje →

Rumi, prepjev

Postoji jedan poljubac Za kojim čeznemo života cijelog Čitavim našim bićima Duha dok cjeliva tijelo   Biser moli morsku vodu ‘Razbij ovu moju školjku’   I kako strastveno nježni ljiljani Vapiju divlju ljubav, da ih rasani   A kad dan u more noći zaroni Kad prošaraju crne sjene Prozor ostavljam otvorenim I pozivam mjesec da…

Nastavi čitanje →